U utorak se američki vojni dron MQ-9 Reaper srušio u blizini ruske obale tijekom susreta s dva ruska borbena zrakoplova 6000 milja od američkog teritorija.
Bilo da je američki zrakoplov udario ruski avion, kako tvrde Amerikanci, ili se srušio nakon što je bio prisiljen poduzeti akciju izbjegavanja, kako tvrde Rusi, bilo je to prvi put da su ruske zračne snage oborile američki zrakoplov od kraja hladnog rata.
Ta nesreća označava još jednu opasnu prekretnicu u ratu između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, čiji se intenzitet širi i metastazira na globalnoj razini.
U svom brifingu za novinare Pentagon nije dao nikakve značajne informacije o incidentu. Odbio je objasniti gdje je dron bio, što je radio u blizini ruskog zračnog prostora, je li bio naoružan ili kakvu je misiju obavljao, osim „nadzora“.
Pentagon nije demantirao tvrdnje Rusije da je dron imao isključen transponder i da je bio usmjeren prema ruskom zračnom prostoru.
Američki dužnosnik rekao je za New York Times da je letjelica letjela oko 75 milja jugozapadno od Krima, što bi značilo da je bila udaljena 100-150 milja od ruskog kopna.
Američke operacije nadzora nad Crnim morem i zračnim prostorom NATO-a kritična su komponenta operacija ukrajinskih oružanih snaga, koje ne samo da financira i naoružava američka vojska, već ih i usmjerava.
U veljači je Washington Post izvijestio da su se gotovo svi raketni napadi dugog dometa koje je pokrenula ukrajinska vojska oslanjali na informacije koje su osigurale Sjedinjene Američke Države.
U listopadu je reporter kanadske televizije David Common letio izviđačkom letjelicom NATO-a blizu ukrajinske granice. Napomenuo je da NATO saveznici „dijele ove obavještajne podatke u stvarnom vremenu s Ukrajincima“. Također je naveo da je pilot „opisao kako je gledao ruske radarske oznake kako nestaju nakon što su ga zapalili ukrajinski zrakoplovi i projektili“.
Zaključio je da ova stvarnost „daje naslutiti koliko je NATO stvarno uključen u ukrajinski sukob.“
Glasnogovornici Pentagona odgovorili su na nesreću u utorak floskulama. Nesreća je bila rezultat „nesigurnog“ i „neprofesionalnog“ postupka od strane posada ruskih borbenih aviona, tvrdili su.
Rekli su da je let bio „rutinski“, kao da je pružanje informacija o metama za borbene postrojbe u najvećem ratu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata nešto „rutinsko“.
Takve izjave ne objašnjavaju ništa. Kao što je politolog iz Rand Corporationa Samuel Charap objasnio, „Mogao bih se kladiti da je MQ-9 djelovao u području koje je bilo od posebnog vojnog značaja za Moskvu.“ Nastavio je: „Rusi bi imali jasan vojni razlog za ono što su učinili – ovo nije bio slučajan čin napada. A ruski piloti bi slijedili upute iz baze, a ne djelovali na svoju ruku“
Da bismo razumjeli ovaj događaj, potrebno je razumjeti njegov kontekst.
Dana 20. siječnja, američki načelnik Združenog stožera Mark Milley obećao je da će Ukrajina i njezini saveznici „krenuti u ofenzivu za oslobađanje Ukrajine pod ruskom okupacijom“. Ova je najava stavila cjelokupni kredibilitet NATO-a i SAD-a na vojni poraz Rusije.
Ali nakon manje od dva mjeseca kasnije, postalo je jasno da ovaj cilj nije vjerojatan, čak i uz golema sredstva i vojnu opremu koja je već raspoređena, bez masovnog širenja američkog angažmana u sukobu.
U ponedjeljak, dan prije obaranja drona, Washington Post je objavio svoju najpesimističniju procjenu sukoba do sada.
„Ukrajini nedostaju kvalificirane trupe i streljivo dok gubici rastu, pesimizam raste“, bio je naslov članka. Navedeno je: „Kvaliteta ukrajinske vojne sile, koja se nekoć smatrala značajnom prednošću u odnosu na Rusiju, degradirana je nakon godinu dana borbi koje su uzele mnoge od najiskusnijih boraca, što je zauzvrat dovelo do toga da neki ukrajinski dužnosnici dovedu u pitanje spremnost Kijeva da izvrši dugo očekivanu proljetnu ofenzivu“.
Dodaje se: „Američki i evropski dužnosnici procjenjuju da je čak 120,000 ukrajinskih vojnika ubijeno ili ranjeno od početka ruske invazije početkom prošle godine.“
Ukrajinske snage „pate od osnovnih nedostataka streljiva, uključujući topničke i minobacačke granate, kako navodi vojno osoblje na terenu.“ Ukrajinski zapovjednik s kojim je Post razgovarao rekao je da je „nekolicina vojnika s borbenim iskustvom“ „već mrtva ili ranjena“.
Zapovjednik je dodao: „Uvijek se vjeruje u čudo“, napominjući da bi to mogao biti „masakr i leševi“, ali „u svakom slučaju biti će protuofenzive“. Opisao je promjenu u svojoj jedinici: „Od oko 500 vojnika, otprilike 100 ih je poginulo u akciji, a još 400 ranjeno, što je dovelo do potpunog preokreta.“
Za SAD i NATO Ukrajinci su ništa više od topovskog mesa u sukobu s Rusijom. Međutim, čak i uz ogromna američka vojna ulaganja u Ukrajinu, sadašnja razina masovne smrti u ratu, za koju je britanski ministar obrane Ben Wallace rekao da se približava „razini iscrpljenosti iz Prvog svjetskog rata“, naginje ravnotežu snaga prema Rusiji, čiji broj stanovnika tri puta veći.
Prema internim dokumentima američke vlade objavljenim kao dio Pentagonovih dokumenata, glavni razlog američkog angažmana u Vijetnamu bio je izbjegavanje „ponižavajućeg poraza“. Upravo je takva mogućnost s kojom se suočavaju Sjedinjene Američke Države, osim ako masovno ne prošire svoje sudjelovanje u ratu.
Upravo se takvo proširenje aktivno priprema. U utorak, samo nekoliko sati nakon što je Pentagon objavio o obaranju drona, Politico je izvijestio da je skupina senatora iz obje američke političke stranke pozvala Pentagon da se pripremi za slanje lovaca F-16 u Ukrajinu.
Izjavljujući da se „sada nalazimo na kritičnom raskrižju u sukobu“, senatori su pozvali Pentagon da „pomno razmotri opskrbu Ukrajine zrakoplovima F-16“.
U konačnici, postizanje ciljeva Sjedinjenih Američkih Država u sukobu nemoguće je izvan izravnog raspoređivanja NATO snaga u ratnu zonu.
Ali s obzirom na potpuni nedostatak podrške javnosti za takvu akciju, biti će potreban neki veliki događaj da se potakne podrška javnosti za potrebnu intervenciju.
U kakvoj god misiji letjela američka promatračka bespilotna letjelica, ona je bez sumnje bila povezana sa sljedećim koracima Washingtona u sukobu, koji prijete da će svu dosad prolivenu krv učiniti samo kapljicom.
Ovaj rat, koji je već imao tako strašne posljedice za ljude bivšeg Sovjetskog Saveza, brzo izmiče kontroli. On se mora zaustaviti. Hitno je potrebno izgraditi masovni međunarodni pokret protiv rata koji je usmjeren na rastuće borbe radničke klase i naoružan socijalističkim programom.
