Na poznatom pariškom groblju Père Lachaise nalazi se ono što je poznato kao Zid komunara. Ondje je 28. svibnja 1871. francuska vojska pogubila 147 članova Komune i pokopala ih u masovnu grobnicu. Pogubljenja su bila vrhunac masakra nezamislive brutalnosti, 'Krvavi tjedan', tijekom kojeg je francuska vladajuća klasa potisnula Parišku komunu, ubivši čak 20,000 radnika.

Povijest i lekcije Komune od ogromne su suvremene važnosti. Francuski predsjednik Emmanuel Macron, uz podršku državnog aparata, kreće u nametanje mirovinske reforme usprkos ogromnom protivljenju, čak i bez glasovanja u parlamentu.

Macron svojim diktatorskim djelovanjem ponovno skida demokratsku masku s kapitalističke države, razotkrivajući je kao goli instrument klasne vladavine.

Macron je rekao da je glasovanje nepodnošljiva prijetnja stabilnosti financijskih tržišta, koja ne bi tolerirala ishod 'ne'. Rekao je: “Moj politički interes i moja politička volja bili su da se ide na glasanje (u Narodnoj skupštini o rezovima)… Ali smatram da su u trenutnoj situaciji financijski i ekonomski rizici preveliki.”

Macron je odbacio protivljenje tri četvrtine Francuza njegovim rezovima, kao i protivljenje milijuna radnika koji su štrajkali protiv rezova. Koristeći tajanstvene odredbe francuskog ustava, on ih nameće dekretom osim ako parlament ne izglasa obaranje njegove vlade. Istovremeno, šalje desetke tisuća do zuba naoružanih interventnih policajaca da napadnu prosvjede koji izbijaju diljem Francuske.

Nastaje odlučujući sukob između radničke klase i kapitalističke države, dok se pregovori prekidaju i prostor za 'demokratsku' vladavinu nestaje. Izračune banaka nije teško objasniti. Među radnicima postoji ogromno protivljenje smanjenju životnog standarda kako bi se potrošile stotine milijardi eura na spašavanje banaka i rat NATO-a protiv Rusije.

Budući da se ljudi protive politici koju zahtijevaju banke, kapitalistička država će se osloboditi zamki demokracije i nasilno nametnuti svoju volju ljudima. Pariz je pretvoren u virtualni naoružani kamp, ​​s teško naoružanom policijom raspoređenom da uguši svaki znak prosvjeda.

Macron ove akcije poduzima na godišnjicu uspostave Pariške komune koja je preuzela vlast u Parizu prije 152 godine ovog vikenda, usred krvoprolića francusko-pruskog rata, 18. ožujka 1871. Bilo je to prvi put u povijesti da je radnička klasa izgradila vlastitu državu. Dostignuća Komune, ali i njezin stravičan masakr velika su iskustva međunarodne klasne borbe.

Karl Marx i njegov veliki istomišljenik Friedrich Engels, a kasnije Vladimir Lenjin, Leon Trocki i boljševici izvukli su trajne lekcije Komune o državi. U svom uvodu iz 1891. o Marxovom klasičnom djelu o Komuni, Građanski rat u Francuskoj, Engels je napisao:

Što je bilo karakteristično obilježje bivše države [koju je srušila Komuna]? Društvo je stvorilo vlastite organe kako bi se brinulo o svojim zajedničkim interesima, izvorno kroz jednostavnu podjelu rada. Ali ti su se organi, na čijem je čelu bila državna vlast, tijekom vremena, u skladu sa svojim posebnim interesima, pretvorili iz slugu društva u gospodare društva, kao što se vidi npr. ne samo u nasljednoj monarhiji, ali jednako tako i u demokratskoj republici.

Usred imperijalističkog pokolja Prvog svjetskog rata, dok je radio na razradi temelja za Oktobarsku revoluciju 1917. u Rusiji, Lenjin je proučavao djela Marxa i Engelsa o Komuni.

U središtu Lenjinove perspektive bila je Engelsova definicija države kao proizvoda nepomirljivosti klasnih antagonizama i oruđa vladajuće klase da nametne svoj diktat društvu. Lenjin je pozivao na prijenos državne vlasti na sovjete (vijeća) koje su izgradili radnici, koji bi suzbili kontrarevolucionarno nasilje vladajuće klase, te provođenjem socijalističke politike za stvaranje socijalne jednakosti prevladali podjelu društva na klase iz koje nastaje država. Napisao je:

Engels razvija pojam one snage koja se naziva državom, snage koja je proizašla iz društva, ali koja se stavlja iznad njega i koja se sve više i više otuđuje od njega. Iz čega se, prvenstveno, sastoji ta snaga? Iz naročitih odreda oružanih ljudi, koji imaju tamnice itd., pod svojim zapovjedništvom…

Stvara se država, stvara se naročita sila, naročiti odredi oružanih ljudi, i svaka revolucija, razbijajući državni aparat, očigledno nam pokazuje kako vladajuća klasa teži da obnovi naročite odrede oružanih ljudi koji služe njoj, kao što ugnjetena klasa teži da stvori novu organizaciju takve vrste, sposobnu da služi eksploatiranim, a ne eksploatatorima.

Događaji u Francuskoj potvrđuju ono što su tumačili veliki marksisti: Država je, čak i u parlamentarno-demokratskom obliku, mehanizam za diktaturu vladajuće klase. Put naprijed za radničku klasu protiv kapitalističke države je borba za izgradnju vlastitih organa radničke moći i prijenos državne moći na ta tijela u socijalističkoj revoluciji.

Macron odgovara na eskalirajući niz kriza, uključujući širenje rata SAD-a i NATO-a protiv Rusije, utjecaj pandemije COVID-19, produbljivanje ekonomske i financijske krize svjetskog kapitalističkog sustava i, iznad svega, oživljavanje klasne borbe. Štrajkovi i društveni bijes zbog rata i društvene nejednakosti poprimaju neviđeni intenzitet.

Kao odgovor, Macron se okreće vladavini dekretom. Kritično pitanje s kojim se suočava radnička klasa je izvlačenje političkih i strateških zaključaka nametnutih ovom povijesnom krizom. Ona svjedoči o jednoj bitnoj političkoj stvarnosti: socijalistička revolucija ostaje na dnevnom redu.

Ne postoji parlamentarni put naprijed za obranu socijalnih i demokratskih prava. Radnici ne mogu dati kredibilitet francuskim sindikalnim birokracijama ili pseudoljevičarskim političarima kao što je Jean-Luc Mélenchon. Svi oni šire iluzije da će prosvjedi i štrajkovi promijeniti Macronovo mišljenje ili uvjeriti parlament da izglasa razrješenje vlade francuske premijerke Élisabeth Borne.

No Macron nema namjeru ustuknuti. Čak i da se sutra u Francuskoj postavi nova kapitalistička vlada, ona bi i dalje pokušavala opljačkati radnike kako bi financirala rat NATO-a i spašavanje banaka EU-a, koji imaju potporu svih stranaka establišmenta. Uskoro će se opet naći u frontalnoj opoziciji radničkoj klasi.

Oni koji poriču da je situacija revolucionarna, ili koji kažu da radnici prvo trebaju više iskustva s buržoaskom demokracijom, su reakcionari koji pokušavaju skrenuti pokret. Radnicima ne treba više iskustva s “buržoaskom demokracijom”, oni imaju iskustvo buržoaske diktature. Oni doživljavaju činjenicu da istinska demokracija nije spojiva s buržoazijom.

To nije svojstveno Francuskoj, već se odvija na međunarodnoj razini. Kapitalističke države diljem svijeta, suočene s rastućim bijesom radničke klase, daju si sve više diktatorskih ovlasti. U Šri Lanki, gdje je masovni ustanak radničke klase prošle godine srušio predsjednika Gotabhaya Rajapaksea, kapitalistička država poprima oblik izvanrednog režima koji zahtijeva posebne ovlasti zabrane štrajkova, zabrane prosvjeda i zatvaranja političkih oporbenjaka. Prošle su se godine demokrati i republikanci u SAD-u udružili kako bi zabranili štrajk željezničara i nametnuli ugovor koji je odbijen.

Tijekom borbe u Francuskoj koja se razvija, Međunarodni odbor Četvrte Internacionale i njegova francuska sekcija, Parti de l'égalité socialiste (PES), pozivaju na izgradnju rank-and-file odbora, neovisnih o sindikalnim birokracijama, kako bi se organizirala i koordinirala borba protiv Macrona. Samo takva tijela mogu ujediniti štrajkove i prosvjede, obraniti radnike i omladinu od napada policije i prekinuti diktat nad klasnom borbom od strane organizacija koje su posvećene “socijalnom dijalogu”, odnosno podčinjavanju masa kapitalističkoj državi.

U isto vrijeme, razvoj radničkih organizacija u svakoj tvornici, radnom mjestu i susjedstvu temelj je za uspostavljanje temelja za novi oblik moći - ne kapitalističke države i njezinih naoružanih tijela, već radničke države.

Međutim, da bi igrala tu ulogu, radnička klasa mora biti svjesna da njezin zadatak nije pronaći parlamentarni put, već preuzeti vlast i izgraditi socijalističko društvo. U klasnu borbu mora ići svjesna činjenice da nastavlja povijesnu i međunarodnu borbu koju su prije više od 150 godina započeli herojski borci Komune.