Kineski predsjednik Xi Jinping upravo je završio svoj posjet Moskvi i sastanke s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na kojima su dvojica čelnika izjavila da je njihova suradnja „dostigla najvišu razinu u povijesti“ i, protiveći se Sjedinjenim Američkim Državama, izjavili svoju odlučnost da „čuvaju međunarodni sustav“ temeljen na Ujedinjenim narodima.

Njihova zajednička izjava ne samo da je ocrtala sporazume postignute za jačanje bilateralnih gospodarskih i strateških veza, već je predstavljala diplomatsku protuofenzivu protiv ratoborne propagande Washingtona dok bezobzirno eskalira sukob protiv Rusije u Ukrajini i ubrzava svoje pripreme za rat s Kinom.

Dvojica čelnika su se obrušili na Washington, pozivajući „Sjedinjene Američke Države da prestanu potkopavati međunarodnu i regionalnu sigurnost i globalnu stratešku stabilnost kako bi održale vlastitu unilateralnu vojnu nadmoć.“

Američki mediji prikazuju Xija i Putina kao prijetnju „međunarodnom poretku temeljenom na pravilima“ – to jest, poretku nakon Drugog svjetskog rata u kojem je Washington postavljao pravila. Ali Kina i Rusija su se zajedno, unatoč dugotrajnim sporovima i neslaganjima, nuždom iz slabosti, a ne velike snage, okupile da se suprotstave američkoj agresiji i provokacijama koje prijete da uvuku svijet u globalni rat između nuklearno naoružanih sila.

U ruskoj invaziji na Ukrajinu nije bilo apsolutno ničeg progresivnog. Ali glavna odgovornost za razorni rat leži na Washingtonu, koji je gurnuo NATO prema ruskim granicama i ulio milijarde u ukrajinsku vojsku kako bi destabilizirao i konačno podredio Rusiju. SAD i njegovi saveznici nametnuli su sankcije Moskvi i učinkovito je isključili iz globalnih financija.

S nevjerojatnim licemjerjem, SAD je pogurao Međunarodni kazneni sud da izda nalog za uhićenje Putina zbog navodnih ratnih zločina – potez koji bi bio mnogo prikladniji za niz američkih predsjednika, uključujući Bidena.

Washington rat protiv Rusije smatra uvodom u sukob s Kinom, koju smatra glavnom prijetnjom svojoj globalnoj dominaciji. U reprizi uvoda u ukrajinski rat, Bidenova administracija nastoji navesti Peking da napadne Tajvan kao izgovor za rat s Kinom.

SAD je angažiran u ubrzanom gomilanju naoružanja u cijeloj regiji, uključujući provokativno u Tajvanu, i jačanju svojih vojnih saveza u Aziji, uključujući članice NATO-a kao što su Britanija, Francuska i Njemačka. U isto vrijeme, Bidenova administracija je zadržala ogromne carine nametnute Kini pod Trumpom i nastoji osakatiti kineske visokotehnološke industrije zabranom prodaje naprednih poluvodiča i srodne opreme.

Summit Xi-Putin u Moskvi označava kraj američke geopolitičke strategije koju su prije više od 50 godina uveli američki predsjednik Richard Nixon i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger koji su projektirali približavanje Kini i de facto savezništvo protiv Sovjetskog Saveza. Dogovor je zapečaćen Nixonovim posjetom Pekingu i sastankom s Mao Zedongom u veljači 1972.

Maov pakt pokrenuo je proces obnove tržišta u Kini usred porasta ekonomske globalizacije u narednim desetljećima. Utjecaj tih globalnih procesa na Sovjetski Savez i kriza nacionalističke dogme socijalizma u jednoj zemlji proizveli su i krizu koja je dovela do raspada USSR-a.

Strategija SAD-a pokrenula je procese koji su u konačnici doveli do raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, uspostave Rusije, Ukrajine i drugih bivših sovjetskih republika kao zasebnih nacionalnih država i masovne ekonomske i društvene regresije. Maov pakt s američkim imperijalizmom također je otvorio vrata za procese kapitalističke restauracije, potaknute kao i u Rusiji globalizacijom proizvodnje.

Više od 30 godina nakon raspada Sovjetskog Saveza, američki imperijalizam, suočen s kontinuiranim historijskim padom i golemom gospodarskom i društvenom krizom kod kuće, okrenuo je geopolitičku politiku unazad tijekom prošlog desetljeća. Rusija i Kina, sada dvije kapitalističke sile, zadržale su određeni stupanj neovisnosti o svjetskom poretku kojim dominira SAD, a koji je Washingtonu nepodnošljiv. To je osobito slučaj s Kinom, čije je gospodarstvo naraslo kao rezultat golemog priljeva ulaganja i tehnologije američkih i međunarodnih korporacija željnih superprofita od jeftine kineske radne snage.

Značajno je da je Xi taj koji prikazuje Kinu na svjetskoj sceni kao mirotvorca nasuprot SAD-u. Ključni aspekt razgovora između dvojice čelnika bili su prijedlozi Pekinga objavljeni prošlog mjeseca za pregovore između Ukrajine i Rusije o prekidu i okončanju rata koji razara obje zemlje.

U utorak, nakon razgovora sa Xijem, Putin je prihvatio kineski mirovni plan, izjavivši da bi se on mogao „uzet kao osnova za mirno rješenje u Ukrajini, kada Zapad i Kijev bili spremni za to“. U jedva prikrivenoj kritici NATO-ovog zadiranja u istočnu Evropu, zajednička izjava usprotivila se „bilo kojoj zemlji ili skupini zemalja koja šteti legitimnim sigurnosnim interesima drugih zemalja u potrazi za vojnim, političkim i drugim prednostima“.

Nije iznenađujuće da su SAD oštro osudile kineski mirovni plan jer se kosi s ciljevima Washingtona da iskoristi rat kako bi bacio Moskvu na koljena. Državni tajnik Antony Blinken osudio je svaki poziv na prekid vatre „koji ne uključuje uklanjanje ruskih snaga s ukrajinskog teritorija“, tvrdeći da bi to zapravo bila „ratifikacija ruskog osvajanja“ i „dopustilo predsjedniku Putinu da odmori i obnovi svoje trupe“.

Blinken se također zakačio za Putinov uhidbeni nalog koji je izdan samo nekoliko dana prije Xijevog posjeta kako bi kritizirao Kinu jer nije „pozvala Kremlj odgovornim za zločine počinjene u Ukrajini, i umjesto da ih osudi, radije pruža diplomatsko pokriće Rusiji da nastavi činiti upravo te zločine.“

Unatoč američkom stajalištu koje Kijev javno ponavlja, ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky rekao je da je otvoren za „dijalog“ s Kinom o njezinim prijedlozima. Prije Xijevog dolaska u Moskvu, raspravljalo se o mogućem online video pozivu između kineskog i ukrajinskog predsjednika. Pozivajući se na visokog ukrajinskog dužnosnika, CNN je u utorak izvijestio da su u tijeku razgovori između dviju zemalja kako bi se omogućio takav poziv, ali ništa nije zakazano.

Zajednička izjava Xija i Putina istaknula je opsežan popis geopolitičkih pitanja oko kojih su se njih dvojica složila, te područja gospodarske suradnje koja treba olakšati.

Čelnici su izrazili svoju „ozbiljnu zabrinutost“ zbog AUKUS pakta između SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Australije i upravo objavljenog vremenskog okvira za opskrbu australske mornarice podmornicama na nuklearni pogon koje su jasno usmjerene protiv Kine. Također izražavaju istu ozbiljnu zabrinutost zbog „NATO-ovog kontinuiranog jačanja vojnih sigurnosnih veza sa zemljama Azije i Pacifika, što potkopava regionalni mir i stabilnost.“

Putin i Xi također su najavili daljnji poticaj kineskoj kupnji ruske energije i izgradnju drugog velikog plinovoda – Snaga Sibira-2 – preko Mongolije do Kine. Rusija zauzvrat pomaže u izgradnji nekoliko novih nuklearnih reaktora u Kini. U zajedničkoj izjavi navedeni su i drugi veliki zajednički projekti „u proizvodnji civilnih zrakoplova i helikoptera, metalurgiji, istraživanju svemira, biotehnologiji i farmaciji, kao i drugim znanstveno intenzivnim područjima.“

Pod intenzivnim pritiskom SAD-a i njegovih najbližih saveznika, Rusija i Kina se potpomažu zajedno - ekonomski, politički i vojno. Summit Xi-Putin predstavlja još jedan znak pojave suprotstavljenih blokova u globalnom ratu podstaknutom američkim imperijalizmom, ali za koji ni kineski ni ruski režim nemaju progresivno rješenje.

Jedina društvena snaga koja je sposobna zaustaviti strmoglavi sunovrat prema nuklearnom holokaustu je međunarodna radnička klasa kroz izgradnju jedinstvenog antiratnog pokreta na socijalističkoj perspektivi kako bi se stalo na kraj profitnom sustavu i njegovoj podjeli svijeta na suparničke nacionalne države koja je temeljni uzrok rata.