Prosvjedi se nastavljaju u Izraelu, u najvećem iskazu narodnog protivljenja u povijesti zemlje.

Prosvjedi u kojima su sudjelovale stotine tisuća, s populacijom od nešto više od devet milijuna, održani su posljednjih 12 tjedana protiv planova krajnje desne vlade Benjamina Netanyahua da izvede državni udar protiv pravosuđa. Njegovi planovi, koje provodi zajedno s njegovim fašističkim koalicijskim partnerima, dio su šireg projekta dramatične eskalacije državnog progona Palestinaca od strane izraelske države, okupacije Zapadne obale i Gaze i suzbijanja rastuće društvene i političke opozicije u izraelskoj radničkoj klasi.

Prosvjedi su dosegli novi vrhunac intenziteta u nedjelju navečer i ponedjeljak, nakon što je Netanyahu otpustio ministra obrane Yoava Gallanta. Do 600,000 ljudi izašlo je na prosvjed, a štrajkovi su se proširili na sve sektore, otkazujući letove, zatvarajući sveučilišta i luke.

U ponedjeljak kasno navečer, 10 sati nakon što je prvotno trebao dati izjavu, Netanyahu je najavio da će zakon biti „pauziran“ kako bi se spriječio „građanski rat“. Ali učinio je to tek nakon pregovora s ekstremno desnim strankama u svojoj vladi, dodijelivši im Nacionalnu gardu pod kontrolom ministarstva unutarnjih poslova, koju vodi židovski supremacist Itamar Ben-Gvir.

Predsjednik Izraela Isaac Herzog i krovna organizacija većine sindikata u zemlji Histadrut iskoristili su „pauzu“ da interveniraju kako bi poduprli vladu.

Herzog je izdao izjavu koja je započela, „Zaustavljanje zakona je prava stvar. Ovo je vrijeme za početak iskrenog, ozbiljnog i odgovornog dijaloga koji će hitno smiriti situaciju i smanjiti tenzije.“

Zaključeno je: „Predsjednička rezidencija, Narodni dom, prostor je za dijalog i stvaranje što širih dogovora, s ciljem izvlačenja naše voljene Države Izrael iz duboke krize u kojoj se nalazimo.“

Herzog je u utorak bio domaćin razgovora između predstavnika Netanyahuove koalicije i oporbenih stranaka Yesh Atid i Nacionalnog jedinstva.

Arnon Bar-David, predsjednik Histadruta, bio je prisiljen odobriti opći štrajk u ponedjeljak jer su radnici diljem zemlje počeli samostalno poduzimati akcije. Učinio je to s ciljem zaustavljanja „ludila diljem zemlje“, rekavši da će se „poslodavci i radnici“ „udružiti“ kako bi to učinili. Nakon Netanyahuove izjave, otkazao je štrajk.

Ali prosvjednici se nisu pokolebali. Mnogi su ukazali na činjenicu da je vladajuća koalicija u utorak podnijela konačno čitanje prijedloga zakona koji Netanyahuu daje veću kontrolu nad izborom sudaca.

Prosvjednike na ulicama Tel-Aviva u ponedjeljak navečer policija je napala vodenim topovima i desecima šok granata. Trideset i osam prosvjednika je uhićeno. Jednog je ozlijedio policijski konj, a drugog policijska granata.

Sudionica je rekla za Haaretz da je vidjela čovjeka kako je udaren: „Vidjela sam čovjeka kako leži, krvareći, koji je iznenada pao ispred mene na pod nakon glasnog praska. Bilo je strašno, tresla sam se.“

Krovni Pokret Otpora protiv Diktature je opisao premijerovu objavu kao „još jedan pokušaj Netanyahua da gaslajta izraelsku javnost kako bi oslabio prosvjedni pokret i uspostavio diktaturu“, dodajući: „Nećemo zaustaviti prosvjed sve dok udar na pravosuđe ne bude potpuno zaustavljen.“

Dodatni skupovi planirani su za četvrtak i subotu, a Al-Jazeerin Bernard Smith izvještava: „Organizatori su rekli da ih [bivši premijer] Benny Gantz i [oporbeni čelnik] Yair Lapid ne predstavljaju, oni žele da ljudi izađu i prosvjeduju sve dok ovaj zakon ne bude potpuno odbačen.“

Linija ovih prosvjeda je bila kritiziranje Netanyahua za destabilizaciju izraelske države. Palestinci su potpuno isključeni.

Gantz i Lapid su zapravo tvrdili da vlada nepotrebno kompromitira sliku cionističkog projekta kada sudovi nisu stvarna prepreka njihovom zajedničkom programu apartheida i okupacije. Kad bi Netanyahu bio spreman modificirati svoju agendu, odbacili bi posvjede i pridružili se osudama onih koji su ostali na ulicama.

Lapid je u ponedjeljak navečer odgovorio na premijerovu izjavu rekavši da bi bio „spreman ući u rasprave ako se zajkon doista zaustavi“, a njegov jedini uvjet je da „nema trikova, samo ako se zakon doista zaustavi“.

Gantz je razgovarao s Netanyahuom u ponedjeljak navečer, pozdravljajući njegovu objavu i pozivajući ga da zadrži Gallanta na položaju – rekavši da je to „ključno za nacionalnu sigurnost i smirivanje napetosti u ovom trenutku“, kako navodi Haaretz.

Gallantovi suradnici tvrde da nije primio službenu obavijest o svojoj smjeni, dok glasnogovornici Netanyahua i njegove stranke Likud odbijaju ovo komentirati. Bivši general je neoptuženi ratni zločinac, šef Južnog zapovjedništva Izraelskih obrambenih snaga tijekom operacije Cast Lead, ubojitog napada na Gazu 2008.-9.

No kakve god bile namjere Lapida, Gantza i ostalih, raskol u cionističkim snagama izraz je dublje krize izraelske države i svjetskog kapitalizma koji je raznio mit o židovskom narodu koji nije pogođen dubokim klasnim podjelama i društvenim napetosti koje razdiru zemlju. Kako je World Socialist Web Site napisao u ponedjeljak, to je „dovelo židovske radnike i omladinu licem u lice s historijskom nužnošću političkog obračuna s cionizmom“.

Al-Jazeera, sa sjedištem u Kataru i općenito odbacujući prosvjede poput svih arapskih nacionalističkih komentatora, objavila je članak u ponedjeljak skrećući pozornost na sve veće neslaganje među pričuvnicima izraelske vojske – koje je Gallant naveo kao razlog svog protivljenja Netanyahuovom pravosudnom udaru.

Tal Sagi, član skupine bivših vojnika Breaking the Silence (Izrael regrutira 18-godišnjake najmanje dvije godine) koji prikuplja svjedočanstva o vojnim okupacijama okupiranih teritorija, rekao je kako je „protuokupacijski blok osjećao rastuće prihvaćanje od strane drugih prosvjednika protiv reforme pravosuđa kako su prosvjedi napredovali tijekom proteklih mjeseci, posebno nakon pogroma u Huwari,“ riječima Al -Jazeere.

Sagi je objasnio: „U početku je u antiokupacijskom bloku bilo mnogo napada na ljude koji su držali palestinske zastave. Sada vidim sve manje nasilja. Kao da je prosvjed postao komforniji kada je u pitanju prisutnost zastave.“

Drugi je anti-okupacijski prosvjednik, Jacob Abolafia, rekao televizijskoj kući: „Tijekom tri mjeseca, a posebno nakon pogroma u Huwari, raste svijest da je ono što se događa na okupiranim teritorijima i na izraelskim ulicama povezano.“

„Čuli biste najmanje 10,000 ljudi kako skandiraju: 'Gdje si bio u Huwari?'“

Dok Netanyahu i njegova koalicija računa na vrijeme, oni mobiliziraju krajnje desničarske snage poput onih koji su divljali kroz Huwaru kako bi zastrašili prosvjednike.

Likud je u ponedjeljak putem WhatsApp grupa distribuirao plakat pozivajući pristaše „Hitno – idemo gore u Jeruzalem! Neće nam ukrasti izbore!“ i pružao pojedinosti o prijevozu koji je dostupan diljem zemlje. Regionalno vijeće Hevrona, koje predstavlja 10,000 doseljenika na Zapadnoj obali, financiralo je autobuse za Jeruzalem.

WhatsApp i Telegram grupe fašističkih organizacija kao što su The Unapologetic Right, Jewish Defense League i La Familia, nogometni ultrasi povezani s Beitarom iz Jeruzalema, kružili su pozivima da se „pregaze [prosvjednike protiv Netanyahua] džipom“, donesu „benzin, eksploziv, traktori, puške, noževi“ i napadaju „ove daveže... koji blokiraju cestu. Držat ćemo ih u njihovim kibucima.“

Na skupu krajnje desnice, fašistički ministar financija Bezalal Smotrich rekao je prosvjednicima: „Ljevica je preuzela centre moći Izraela. Došlo je vrijeme da vratimo zemlju narodu.“ Ben-Gvir je dodao: „Mi smo desničarska vlada i zahtijevat ćemo reformu sada.“

Prosvjednici su uzvikivali „izdajnički ljevičari“ i bacali predmete, uključujući motke za zastave, na prosvjednike protiv Netanyahua. Novinari Channel 13 News i Walla News bili su pljuvani i napadani palicama. Jednom je slomljeno rebro. Napadnut je i palestinski taksist koji je pobjegao svojim automobilom.