Odluka državnog tajnika Mainea da se Donald Trump ne može pojaviti na predsjedničkim izborima dio je političke krize bez presedana u Sjedinjenim Američkim Državama. Maine postaje druga američka savezna država koja je proglasila Trumpa nepodobnim za povratak u Bijelu kuću zbog njegove uloge u pobuni 6. siječnja 2021. na Capitol Hillu, kojom se nastojao poništiti ishod izbora 2020. godine.

Akcija u Maineu, najavljena u četvrtak, slijedi nakon odluke Vrhovnog suda države Colorado, koji je 19. prosinca presudio da je Trump prekršio svoju prisegu mobilizirajući svoje pristaše i pokrenuvši ih protiv Kongresa. Nastojao je poremetiti službenu certifikaciju glasova Elektorskog kolegija, na kojima je pobijedio demokrat Joe Biden s razlikom od 306-232. Biden je osvojio više od 7 milijuna glasova.

Treći odjeljak 14. amandmana Ustava SAD-a proglašava nepodobnim za obnašanje dužnosti bilo koga tko je prethodno položio prisegu da će poštivati Ustav, a zatim ga prekrši. Sud u Coloradu utvrdio je da je Trump to jasno učinio 6. siječnja. Odluka na 34 stranice koju je izdala državna tajnica Mainea Shenna Bellows, demokratkinja, pomno prati presudu iz Colorada i opetovano je citira.

Bellows piše:

Svjestan sam da niti jedan državni tajnik nikada nije uskratio predsjedničkom kandidatu pristup glasanju na temelju Odjeljka 3 14. amandmana. Također sam, međutim, svjestan da niti jedan predsjednički kandidat nikada prije nije sudjelovao u pobuni.

Sudske tužbe i drugi pravni i upravni postupci koji imaju za cilj spriječiti Trumpa da učestvuje na izborima u tijeku su u više od desetak država, prema tiskovnim tablicama. Ovog tjedna Izborna komisija Wisconsina odustala je od razmatranja tužbe protiv stavljanja Trumpa na glasački listić, dok ga je državni tajnik Kalifornije odbio ukloniti s glasačkog listića. U obje države problem će se sada rješavati na sudovima.

Trump tek treba pobijediti izazov na temelju suštine pitanja. Oni sudovi i državna izborna tijela koja su odbila osporavanje njegovog glasačkog statusa – većina do sada – učinili su to isključivo na proceduralnim osnovama, uglavnom na temelju zaključaka da o pitanju moraju odlučiti savezni sudovi, a ne savezne države.

Takvi zaključci i proturječne odluke u različitim državama znače da će se pitanje neizbježno naći na Vrhovnom sudu SAD-a, kojim dominiraju republikanski kandidati, uključujući tri od devet koji svoje pozicije duguju samom Trumpu. Sama činjenica da najviši američki sud mora uskočiti u odluku tko može biti na predsjedničkim izborima pokazatelj je krajnosti političke krize.

Normalni politički procesi američkog kapitalizma – izbori za Kongres svake dvije godine, predsjednički izbori svake četiri godine, političke kampanje koje vode dvije kapitalističke stranke i koje njihovi saveznici proglašavaju legitimnima u korporativnim medijima – se lome. Oni više ne mogu obuzdati političke napetosti koje izbijaju u Sjedinjenim Američkim Državama, a čiji izvor nije osobnost Trumpa, već daleko dublji društveni i povijesni procesi.

Izbori 2020. doživjeli su kolaps „mirnog prijenosa vlasti“ i to ne samo 6. siječnja. Dva tjedna kasnije, Biden je prisegnuo na mjesto predsjednika, a njegov prethodnik koji se šuljao kroz stražnja vrata Bijele kuće, odbio je prisustvovati ceremoniji inauguracije, dok je nastavio promicati svoje neutemeljene tvrdnje o „pokradenim izborima“.

Izbori 2024. obećavaju da će započeti tamo gdje su stali 2020., pri čemu se legitimitet glasova dovodi u pitanje od samog početka. Brojne države, uglavnom one koje je osvojio Biden 2020., vide ozbiljne pravne izazove Trumpu da bude na glasačkom listiću. Republikanski dužnosnici u državama koje su favorizirale Trumpa na izborima 2020. već predlažu isključivanje Bidena iz glasačkih listića u svojim državama ako se pravni izazovi Trumpovoj kandidaturi potvrde.

Tijekom 2020. dogodili su se oružani napadi krajnje desničarskih pristaša Trumpa na zgrade glavnog grada u Michiganu i drugim državama, navodno protiveći se ograničenjima izazvanim pandemijom COVID-19, koje je ohrabrio i poticao tadašnji predsjednik Trump. Što će takvi fašisti moći učiniti u državi koja svom Führeru brani pristup predsjedničkim izborima? Hoće li uopće biti moguće održati predsjedničke izbore u studenom 2024.?

Odluka iz Mainea naglašava ispravnost upozorenja WSWS-a nakon odluke iz Colorada:

Potencijalna podjela duž državnih granica, oko tako osnovnog pitanja kao što je koji će kandidat biti dopušten na glasačkom listiću, povećava izglede da će ishod izbora 2024. biti odbačen u velikim dijelovima zemlje, ne samo kao politički nepoželjan, već kao nezakonit i protuustavan. Raspad Sjedinjenih Američkih Država izravno je postavljen.

Trumpovi glasnogovornici i apologete odgovorili su na postupke u Coloradu i Maineu kritizirajući „ometanje izbora“ i tvrdeći da je njegovo isključenje s glasačkog listića napad na demokratska prava američkih glasača. Ovo je krajnje cinično što dolazi od kandidata i stranke koji su nastojali poništiti glasove 81 milijuna Amerikanaca 2020. i zadržati Trumpa u Bijeloj kući kao predsjednika-diktatora.

Niti Demokratska stranka tvrdi da brani demokraciju od Trumpovih napada. Demokrati su odugovlačili s progonom Trumpa za događaje od 6. siječnja, a Biden je izjavio da je njegov politički cilj bio održati jaku Republikansku stranku iako je GOP otvoreno prihvatio Trumpa i njegove sve fašističkije apele. To je bila potraga za dvostranačkom potporom njegovom glavnom prioritetu – pripremi i poticanju proxy rata SAD-a protiv Rusije u Ukrajini.

Sukob unutar države je žestoka borba unutar vladajuće klase u kojoj nema demokratske frakcije. Trump i republikanci predstavljaju fašističku tendenciju, jer Trump kanalizira buncanje Adolfa Hitlera, iako Židove kao žrtvene jarce i mete zamjenjuju imigrantima i muslimanima.

Demokrati otvoreno prihvaćaju genocid u Gazi od strane Izraela, genocid koji naoružavaju, financiraju i usmjeravaju, kombinirajući ga s rastućim lovom na vještice protiv masovne narodne opozicije koju pokolj u Gazi izaziva među studentima, mladima i radnicima. Željeli bi sukob unutar države zadržati unutar nekakvog ustavnog sustava, uglavnom zato što se boje revolucionarnih posljedica raspada dvostranačkog sustava.

Obje ove stranke su smrtno opasne za radničku klasu.

Kritično pitanje za radnike i mlade jest shvatiti vezu između domaće krize koja razara američki kapitalizam i njegove sve bezobzirnije i kriminalnije vanjske politike. Između njih dvoje postoji recipročan odnos.

S jedne strane, postoji stalni napor vladajuće klase da iskoristi eksploziju militarizma u inozemstvu kako bi nekako skrenula pozornost s unutarnje krize i obuzdala ju, a koja je ukorijenjena u dubokoj društvenoj polarizaciji između male elite superbogatih parazita i velike većine radnika koji se bore za preživljavanje.

S druge strane, rast militarizma udara na političke strukture SAD-a, koje nisu u stanju nositi se s kombiniranim utjecajem rata u inozemstvu i rastućih društvenih napetosti kod kuće. Rat samo pogoršava domaće socijalne napetosti, budući da vladajuća klasa nastoji radničkoj klasi nametnuti punu cijenu rekordnih vojnih proračuna kroz guranje onoga što je ostalo od socijalnih beneficija. Logika imperijalističkog rata je suzbijanje domaće opozicije i ukidanje demokratskih prava.

Kriza američkog kapitalizma sada je postala najdestabilizirajući čimbenik u svjetskoj politici. Baš kao što je američka ekonomska nadmoć, nekoć temelj procvata nakon Drugog svjetskog rata, odavno nestala, američka politička stabilnost, koja se nekoć uzimala zdravo za gotovo kao model za takozvani „slobodni svijet“, stvar je prošlosti.

Kritično i hitno pitanje je neovisna intervencija radničke klase, koja se mora suprotstaviti i reakcionarnim frakcijama financijske aristokracije i njihovim političkim strankama. Radnička klasa mora braniti demokratska prava i suprotstaviti se imperijalističkom ratu svojom masovnom, neovisnom industrijskom i političkom mobilizacijom na temelju socijalističkog programa.