Dana 5. ožujka, Komisija Europske unije (EU) usvojila je dalekosežni plan da se gospodarstvo EU-a stavi na ratnu osnovu, preusmjeravajući ogromne resurse u industriju oružja. Plan prisvaja široke ovlasti za restrukturiranje proizvodnje prema vojnim direktivama, tvrdeći da je: „Industrija koja ulaže u nove kapacitete i koja je spremna prijeći na 'ratni' ekonomski model kad god je to potrebno, ključna.“
Ovaj se plan pojavio dok evropske sile odgovaraju na krvavi poraz ukrajinske vojske koju podržava NATO prijeteći Rusiji otvorenom vojnom eskalacijom, uključujući udare raketama dugog dometa i slanjem evropskih trupa u Ukrajinu da se bore protiv Rusije. Plan EU-a pokazuje da je ova bezobzirna eskalacija, igranje ruskog ruleta s nuklearnim oružjem, neraskidivo vezan uz buržoaziju koja je eskalirala klasni rat diljem Evrope.
Planom se predlaže da zemlje EU-a povećaju vojnu potrošnju na 2 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) tijekom naizgled mirnodopskog razdoblja. Tijekom desetljeća, navodi se, EU bi mogla potrošiti „otprilike dodatnih 1,1 trilijuna eura za obranu, od čega oko 270 milijardi eura na ulaganja“ u oružane sustave. Također se uspostavlja fond za hitne slučajeve od 1,5 milijardi eura, koji će se povećati na 100 milijardi eura u sljedećih pet godina, te se poziva na privatna ulaganja: „Prema okviru EU-a za održivo financiranje, nijedno pravilo EU-a, niti bilo koje planirano pravilo EU-a, ne sprječava privatna ulaganja u obrambenoj industriji.“
Kako bi potrošila trilijune eura više na vojsku, EU sprema divlje napade na socijalne programe i životni standard. Prošle godine, kako bi financirao povećanje francuske vojne potrošnje od 100 milijardi eura do 2030., Macron je nametnuo izrazito nepopularnu mirovinsku reformu koja je izazvala masovne štrajkove i prosvjede milijuna radnika. Takvi su iznosi, međutim, zamišljeni samo kao početni predujam, budući da se EU kreće pozivati se na izvanredne ovlasti kako bi potrošila daleko veća sredstva na vojsku.
Planom se predlaže pretvaranje Komisije EU-a u koordinacijsko tijelo koje nadzire opskrbne lance i proizvodnju proizvođača oružja iz EU-a. Određuje da će „Komisija… raditi na uspostavi jedinstvenog, centraliziranog, ažuriranog kataloga obrambenih proizvoda koje su razvili“ proizvođači oružja iz EU-a. Također će pomoći financirati „strateško skladištenje osnovnih komponenti u industriji kao što su elektroničke komponente i sirovine.“
Najdrastičnije odredbe plana su one koje Europskoj komisiji i Vijeću daju goleme izvanredne ovlasti za kontrolu i preusmjeravanje evropske gospodarske proizvodnje prema ratu, obustavljanje civilne proizvodnje, u slučaju međunarodnih kriza. Europsko vijeće je skupština šefova država zemalja EU-a, dok je Komisija glavno izvršno tijelo EU-a.
Plan identificira dvije vrste kriza u kojima bi se pozvale na izvanredne ovlasti. Prvi je kriza vojne proizvodnje zbog nestašica ključnih zaliha sirovina ili komponenti, poput mikročipova. Pod tim uvjetima, navodi se u planu, „aktivacija 'kriznog stanja' od strane Vijeća... osigurat će opskrbu dotičnim komponentama i/ili sirovinama za obrambene lance opskrbe, uključujući, gdje je to potrebno i opravdano sveobuhvatnim javnim interesom, osiguranjem prioriteta nad nekim ili svim civilnim opskrbama.“
Drastičnije davanje prioriteta vojnoj nad civilnom proizvodnjom dogodit će se u „sigurnosnim krizama“, stoji u planu: „Da bi se suočilo s takvim scenarijima, Vijeću bi trebalo dati mogućnost da aktivira drugu, višu razinu kriznog stanja kako bi pribjeglo potrebnim i proporcionalnim mjerama za rješavanje krize (uglavnom se fokusirajući na nabavu proizvoda posebno namijenjenih za vojnu uporabu).“
Plan poziva na pripremu „moguće prenamjene civilnih proizvodnih linija“ za ratnu proizvodnju, a za industriju da „ubrza vrijeme isporuke obrambenih proizvoda proizvedenih u EU“. To je, ukratko, plan za masovno povećanje vojne potrošnje, odvraćanje proizvodnje od civilnih potreba, nametanje ubrzane i pojačane eksploatacije radnicima te davanje ovlasti nad gospodarstvom vojnom vodstvu.
Ovaj pristup predviđa pad kvalitete života za veliku većinu radnika, zajedno s uspostavom de facto vojne diktature. Plan Europske komisije cinično pokušava opravdati takve politike pozivajući se na rat NATO-a i Rusije u Ukrajini.
Plan pozdravlja NATO marionetski režim u Ukrajini kao „ključnog partnera Unije u obrambenom industrijskom sektoru“. Ukrajinska industrija oružja, navodi se, „postat će jedan od pokretača gospodarskog oporavka zemlje na kraju rata i testni poligon spremnosti obrambene industrije. Bliža suradnja između EU-a i sektora obrambene industrije Ukrajine bit će dio budućih sigurnosnih obveza EU-a prema Ukrajini.“
U svom zaključku, plan EU-a promiče laž da je militarizacija EU-a odgovor na navodno ničim izazvanu rusku invaziju na Ukrajinu 2022. godine. „Desetljećima su građani Unije uživali u razdoblju mira bez presedana. Međutim, agresorski rat Rusije protiv Ukrajine, kao i rastuće napetosti na pragu EU-a, pozivaju EU i njezine države članice da preuzmu stratešku odgovornost i osnaže obrambenu industriju EU-a“, navodi se u planu.
Ovo je gomila laži. U stvarnosti, desetljeća nakon staljinističkog raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine bila su godine rastućeg imperijalističkog rata i socijalne štednje. NATO je vodio pljačkaške ratove u Iraku, Jugoslaviji, Afganistanu, Libiji, Siriji, Maliju i šire, dok su evropske zemlje NATO-a ulijevale sredstva u ogromno povećanje svojih oružanih snaga. Ruska invazija Ukrajine 2022. došla je nakon gotovo desetljeća tijekom kojeg je Evropa povećala svoju godišnju vojnu potrošnju za gotovo 100 milijardi eura i izgradila Ukrajinu kao vojnu bazu za napade na Rusiju.
Dok kapitalizam tone u Treći svjetski rat, imperijalističke sile nemaju za cilj zaštititi se od Rusije, već se natječu da zgrabe što više plijena iz svjetskog gospodarstva. Zbog toga, iako su Sjedinjene Američke Države i većina država EU nominalno NATO saveznici, vojni plan EU-a sadrži niz mjera usmjerenih na natjecanje s Washingtonom.
Plan EU-a prigovara da zemlje EU-a i danas u velikoj većini kupuju svoje glavne sustave naoružanja od Sjedinjenih Američkih Država. Navodi se da je „78 posto obrambenih nabava država članica EU-a između početka ruskog agresorskog rata i lipnja 2023. izvršeno izvan EU-a, a samo SAD predstavlja 63 posto.“
Kritična komponenta vojnog plana EU-a je osigurati da vojske EU-a kupuju većinu svoje opreme od tvrtki iz EU-a. U planu se navodi: „Države članice su pozvane da ostvare stabilan napredak prema nabavi najmanje 50 posto svojih ulaganja u obranu unutar EU do 2030. i 60 posto do 2035.“ Ovo je zapravo politika kojom se američki proizvođači oružja – ili, otkako je Britanija napustila EU, britanski proizvođači oružja – isključuju s velikog dijela evropskog obrambenog tržišta.
Ova politika odražava duboke, objektivno ukorijenjene sukobe između američkog i evropskog imperijalizma, posebno ako se ima u vidokrugu neizvjesnost oko ovogodišnjih američkih izbora. Dok bivši predsjednik Donald Trump nastavlja pobjeđivati na predizborima, u evropskim vladajućim krugovima sve je više pitanja hoće li se Trump na dužnosti u drugom mandatu, vratiti nametanju trgovinskih sankcija Evropi kao što je to učinio u svom prvom mandatu.
To je ubrzalo pozive u vladajućem establišmentu EU da Evropa ima neovisniju vojnu politiku od Washingtona. Jučer je njemački ministar financija Christian Lindner reagirao na Trumpove pobjede rekavši: „Moramo biti bolji u obrani... Moramo ulagati u naše obrambene sposobnosti u kontekstu NATO-a – sasvim neovisno o tome tko sjedi u Bijeloj kući.“
Francuski financijski dnevnik Les Echos citirao je izvješće britanske banke Standard Chartered, ukazujući na ranjivost EU na Trumpove prijetnje carinama na njezin izvoz u Ameriku. Od sloma Wall Streeta 2008. trgovinski deficit SAD-a s EU-om kontinuirano je rastao, više je nego udvostručen da bi dosegao 215 milijardi eura 2023. Taj bi iznos bio još veći da Washington nije bio u mogućnosti naplatiti Evropi desetke milijardi eura vrlo visoke cijene američkog ukapljenog prirodnog plina u kriznim uvjetima, nakon što je EU reagirala na ukrajinski rat prestankom kupnje ruskog prirodnog plina.
„U svom prvom mandatu Donald Trump je smanjivanje američkog trgovinskog deficita postavio kao prioritet, a Evropu kao ključni cilj“, piše Les Echos. Kako trgovinski deficit SAD-a s Evropom nastavlja rasti, dodaje se, „čini se vjerojatnim da će Trump ponovno htjeti popraviti ovu neravnotežu“ carinama, posebno usmjerenim na njemački izvoz u Sjedinjene Američke Države.
Međutim, odgovor evropske buržoazije, da se pripremi za postavljanje militariziranog režima spremnog voditi rat u svim smjerovima, krajnje je reakcionaran. Ono igra ključnu ulogu u stavljanje čovječanstva na rub nuklearnog rata. Najšira moguća opozicija mora se mobilizirati u prosvjede i štrajkove kako bi se suprotstavilo sve bržem kretanju Evrope u Treći svjetski rat i vojno-policijski državni režim.