Teroristički napad u petak na Crocus City Hall u Moskvi, u kojem je ubijeno najmanje 137 ljudi i ranjeno preko 180, opasna je nova etapa u imperijalističkom ratu protiv Rusije.

Prema riječima ruskog predsjednika Vladimira Putina, počinitelji su uhvaćeni na putu prema ukrajinskoj granici, gdje im je bio pripremljen “prozor” za prelazak u Ukrajinu. Četiri glavna osumnjičenika identificirana su kao imigranti iz Tadžikistana, očajnički siromašne bivše sovjetske republike u srednjoj Aziji. Oni su krivi i tvrde da su radili u ime još neidentificiranih posrednika za novac. Islamistička teroristička skupina ISIS-K sa sjedištem u Afganistanu preuzela je odgovornost za napad.

Glavni glasnogovornici američkog imperijalizma, New York Times i Washington Post, odmah su pokrenuli kampanju negiranja umiješanosti SAD-a i Ukrajine u ovaj napad. Oba su medija odbacila Putinovu izjavu o povezanosti s Ukrajinom, citirajući neimenovane 'američke sigurnosne dužnosnike'. Bez pružanja ikakvih dokaza, jednostavno su ponovili tvrdnje Bijele kuće i Kijeva, iznesene odmah nakon što se napad dogodio, da ni SAD ni Ukrajina nisu umiješane.

Kako je moguće da glavni američki mediji odmah isključe bilo kakvu vezu između ovog napada i rata koji bjesni između Rusije i Ukrajine, uz značajno sudjelovanje SAD-a?

Zapravo, njihove tvrdnje nemaju ništa više vjerodostojnosti od njihovih ranijih poricanja umiješanosti SAD-a i Ukrajine u bombardiranje njemačko-ruskog plinovoda Sjeverni tok. Bilo je mnogo slučajeva u kojima se američko poricanje krivnje kasnije pokazalo lažnim. To na njih stavlja teret dokazivanja svoje nevinosti. Napad ima oznaku CIA-e i njezinih proksija u Kijevu.

Ratna propaganda u medijima o terorističkom napadu otkriva njegovu političku svrhu. Times je napisao, s jedva prikrivenim veseljem, da je napad bio “udarac na Putinovu auru kao lidera kojemu je nacionalna sigurnost najvažnija.” Sada bi se, pretpostavio je Times, Rusi “mogli zapitati je li g. Putinu, s invazijom i njegovim sukobom sa Zapadom, zaista u srcu sigurnosni interes zemlje - ili ga se žalosno odriče, kao što mnogi njegovi protivnici kažu.'

Gotovo identičnim stavom Washington Post je objavio članak pod naslovom “Teroristički napad u Rusiji razotkriva ranjivosti Putinova režima”. Likovalo se da je napad 'razbio Putinove napore da Rusiju predstavi kao snažnu, ujedinjenu i otpornu' i citirao je 'moskovskog biznismena' koji je kritizirao 'nedostatak odgovornosti za sigurnost na velikim javnim događajima' pod Putinom.

Isti stav zauzeo je i Financial Times, koji je objavio da ruske optužbe za ukrajinsku odgovornost služe za 'odvraćanje pozornosti od rupa u sigurnosnom sustavu Moskve, koje su se proširile nakon Putinove sveobuhvatne invazije na Ukrajinu prije dvije godine'.

Tvrdnja da je Putin bio 'ometen' ratom u Ukrajini ne opovrgava američko-ukrajinsko sudjelovanje u napadu. Umjesto toga, to je mogao biti čimbenik koji je naveo NATO-ove zavjerenike da povjeruju da napad ima veliku vjerojatnost uspjeha.

Središnje mjesto u imperijalističkoj propagandi o navodnoj 'neumiješanosti' SAD-a i Ukrajine je činjenica da je ISIS-K preuzeo odgovornost za napad. Ali umiješanost ISIS-K ne bi opovrglo upletenost Ukrajine i SAD-a. Upravo suprotno.

ISIS-K je u velikoj mjeri kreacija američkog imperijalizma i njegovih desetljeća dugih ratova na Bliskom istoku i središnjoj Aziji. Godine 2021. Wall Street Journal izvijestio je da se obavještajni agenti obučeni u SAD-u i elitne protupobunjeničke postrojbe pridružuju ISIS-K-u u Afganistanu. Tadžikistan, odakle dolaze osumnjičeni teroristi, dugo je bio upleten u oružane sukobe u Afganistanu, još od 1980-ih kada su SAD obučavale i financirale islamističke fundamentaliste u njihovom ratu protiv Sovjetskog Saveza.

U tom kontekstu, upozorenje američkog veleposlanstva u Moskvi od 7. ožujka o predstojećem velikom terorističkom napadu u Rusiji može se protumačiti samo kao pokušaj stvaranja alibija za SAD uoči operacije njezinih proksija.

Uključenost ukrajinske obavještajne službe, koja svoje svakodnevne operacije blisko koordinira s NATO-om i SAD-om, također je sve samo ne očita. U siječnju 2023. Times je izvijestio da su nacionalistički i krajnje desničarski elementi iz cijelog bivšeg Sovjetskog Saveza, uključujući ruski Sjeverni Kavkaz i središnju Aziju, pohrlili u Ukrajinu kako bi se borili u NATO-ovom ratu protiv Rusije.

Kako piše Times, “većina njih gaji dugoročne političke ambicije vratiti se kući i svrgnuti rusku i bjelorusku vladu… Sami dragovoljci kažu da djeluju s punim znanjem i prema zapovijedima ukrajinske vojske i obavještajnih službi. Mnoge od njihovih operacija su tajne, uključujući opasne izviđačke ili diverzantske misije iza ruskih linija.”

A samo nekoliko dana prije terorističkog napada u Moskvi, Times je pozdravio ruske neonaciste, koje je 'otvoreno poduprla ukrajinska vojna obavještajna agencija' za upad u zemlju tijekom predsjedničkih izbora kao 'pobunjene Ruse'. Njihovi 'odvažni napadi', napisao je Times, mogli bi pomoći 'potkopati osjećaj stabilnosti u Rusiji i odvratiti vojne resurse zemlje od Ukrajine'.

Argumentacija koju je razvio Times i ponovno emitirana u svjetskom tisku otkriva političku svrhu terorističke operacije. Uz NATO-ove proxy snage u Ukrajini suočene s vojnim debaklom, teroristički napad u Moskvi bio je dio napora da se otvori druga fronta u ratu, unutar same Rusije.

Cilj je trostruk: prvo, ohrabriti opoziciju Putinovom režimu unutar oligarhije i državnog aparata; drugo, izazvati vojni odgovor Kremlja koji može poslužiti kao izgovor za daljnju eskalaciju rata od strane NATO-a; i treće, poticanje etničkih i vjerskih napetosti unutar Rusije koje bi destabilizirale režim i olakšale cijepanje cijele regije od strane imperijalističkih sila.

Ova strategija ima dugu i zlokobnu tradiciju. Nacisti su mobilizirali nacionalističke i krajnje desničarske snage takozvanog saveza Intermarium diljem istočne Evrope i Kavkaza kada su napali Sovjetski Savez u Drugom svjetskom ratu. Tijekom Hladnog rata, SAD je rasporedio te fašističke mreže u svom tajnom ratu protiv Sovjetskog Saveza. Staljinističko uništenje Sovjetskog Saveza i obnova kapitalizma omogućili su imperijalističkim silama da slijede ovu reakcionarnu strategiju u dosad neviđenim razmjerima.

To vrijedi ne samo za samu Rusiju. Više od desetljeća imperijalističke su sile sustavno gradile protuputinovsku frakciju u ruskoj oligarhiji i državi oko pokojnog Alekseja Navaljnog. Dok ga je Times veličao kao 'demokrata', Navalny je godinama suorganizirao najveći godišnji fašistički događaj u Rusiji, 'Ruski marš', osuđivao je imigrante s Kavkaza i središnje Azije kao 'žohare' i održavao bliske veze sa separatističkim tendencijama diljem zemlja. Drugi istaknuti oporbeni čelnici, bivši oligarh Mihail Hodorkovski i Ilja Ponomarjov otvoreno zagovaraju raspad Ruske Federacije na niz zasebnih država.

Iako su preko 70 posto ruske populacije od oko 140 milijuna etnički Rusi, zemlja je dom za više od 190 etničkih skupina. Muslimani čine najmanje desetinu stanovništva. Mnogi od njih žive u nekoliko većinski muslimanskih republika, kao i na Sjevernom Kavkazu, gdje je Kremlj vodio dva brutalna rata protiv čečenskih separatista između 1994. i 2009. Osim toga, u Rusiji živi oko 17 milijuna imigranata koji su uglavnom došli iz bivše sovjetske republike poput Tadžikistana i pripadaju najeksploatiranijim dijelovima radničke klase.

Društvena osnova i politika oligarhijskog Putinovog režima čine ga vrlo ranjivim na spletke imperijalističkih sila. Njegovo pozivanje na velikoruski šovinizam i nacionalizam služi dezorijentaciji, podjeli i demobilizaciji radničke klase i, u konačnici, pomaže imperijalističkim ratnim ciljevima.

Postoji realna opasnost da će Putinov režim i druge desničarske snage pokušati usmjeriti popularni šok prema različitim nacionalnim i etničkim zajednicama, dok će pojačati državnu represiju. Moskovska policija je već u subotu pokrenula racije stambenih prostorija imigranata, a izvješća na društvenim mrežama ukazivala su na sve veći bojkot taksista koji su pretežno Tadžikistanci.

Teroristički napad u Moskvi opasna je i zločinačka eskalacija rata koji je već odnio stotine tisuća života. Nesmotrenost imperijalističkih sila je zapanjujuća. Dok podržavaju hladnokrvni genocid nad Palestincima u Gazi od strane Izraela, oni potiču žestoke nacionalne i etničke sukobe u Rusiji i riskiraju upotrebu nuklearnog oružja od strane Putinovog režima. Jedini održivi put za radničku klasu iz ove opasne situacije leži u razvoju moćnog, socijalističkog antiratnog pokreta, koji mora biti ukorijenjen u tradicijama revolucionarnog marksizma i međunarodnog ujedinjenja radničke klase.