Montrealski dnevnik La Presse povukao je prošle srijede karikaturu koja prikazuje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua kao vampira samo nekoliko sati nakon objave. Ovaj čin autocenzure potaknut je neutemeljenim i temeljito izmišljenim optužbama za antisemitizam, koje je prvo iznijela proizraelska krajnja desnica, a zatim ih je preuzeo cijeli politički establišment.

Odgovarajući na optužbe, glavna urednica La Pressea Stéphanie Grammond uputila je javnu ispriku. Izjavila je da novine „nikad nisu... imale namjeru prenijeti antisemitske opaske“, da je „crtež bio namijenjen kritiziranju politike gospodina Netanyahua“ i „bio usmjeren na izraelsku vladu, a ne na židovski narod.“

Jednoglasna osuda establišmenta La Presseove karikature i njezino naknadno povlačenje dio su usklađene kampanje vladajućih klasa diljem svijeta da označe svaki oblik protivljenja imperijalistički poduprtom izraelskom genocidu nad Palestincima u Gazi kao „antisemitizam“.

Karikaturu je kreirao karikaturist Serge Chapleau koji je upotrijebio sliku iz nijemog njemačkog ekspresionističkog filma Nosferatu, A Symphony of Horror.

Slika prikazuje glavnog lika, vampira po imenu Grof Orlock, kako stoji na brodu. Njegovo je držanje impozantno i prijeteće. Netanyahuovo lice stavlja se na lice vampira i nacrtano je u tipično karikaturističkom stilu, bez grubosti. Natpis „Nosfenyahou, na putu za Rafah“ pojavljuje se u crvenom krvavom fontu, jedinoj boji u inače crno-bijeloj karikaturi.

Slika korištena u karikaturi preuzeta je iz ključne scene u Nosferatuu, u kojoj grof Orlock putuje brodom iz Transilvanije u izmišljeni grad Wisborg, donoseći sa sobom smrt. Grof Orlock ubija posadu broda koji nosi njega i njegove lijesove. On desetkuje stanovništvo Wisborga kao da je mirni grad zahvatila epidemija. Razaranja koja grof Orlock ostavlja iza sebe podsjećaju na ratna razaranja.

Chapleauova karikatura očita je osuda izraelskog premijera koji se sprema donijeti masovnu smrt u Rafah, najjužniji grad u Gazi. Više od 1,4 milijuna Palestinaca, od kojih su mnogi morali bježati spašavajući svoje živote više puta od početka napada, sada je zbijeno u Rafi. Karikatura je objavljena u pozadini gnjeva zbog prizora pokolja u Gazi i ponovljenih izjava Netanyahua i drugih visokih izraelskih dužnosnika da je invazija na Rafah neizbježna. Dva dana prije objavljivanja karikature, socijaldemokratski NDP je u Donjem domu parlamenta predstavio zahtjev kojim se navodno poziva na priznavanje palestinske države.

Zahtjev NDP-a uveden je kako bi se u okviru buržoaske politike obuzdalo protivljenje imperijalističkom poduprtom genocidu, što je našlo svoj izraz u tjednim prosvjedima diljem zemlje u kojima su sudjelovali deseci tisuća ljudi. Unatoč transformaciji prijedloga, uz odobrenje NDP-a, u deklaraciju potpore izraelskom genocidu nad Palestincima, službena konzervativna opozicija mu se jednoglasno usprotivila. Štoviše, izazvalo je zaprepaštenje među širokim dijelovima vladajuće elite koji shvaćaju da se javna potpora kanadskom imperijalizmu koji punim plućima podržava ugnjetavanje i raseljavanje palestinskog stanovništva. Postoji bojazan da bi čak i najbezazlenija rasprava o prijedlogu NDP-a mogla nenamjerno potaknuti široko rasprostranjeno protivljenje.

Izmišljena polemika oko Netanyahuove karikature bila je i pokušaj promjene teme i signal vladajuće klase da je spremna pribjeći autoritarnim metodama kako bi nametnula politiku imperijalističke agresije koju mrze veliki dijelovi radničke klase i omladine..

Izraelski genocidni napad koji je vojno i politički podržan od Washingtona, Ottawe i evropskih imperijalističkih sila, već je odnio živote preko 32,000 Palestinaca, od kojih je velika većina žena i djeca, raselivši gotovo 2 milijuna i nametnuvši izgladnjivanje gotovo cijelom stanovništvu Gaze. To izaziva ogorčenje i bijes kod međunarodne radničke klase. Rijetko ta ogromna opozicija nalazi odraz u službenom buržoaskom tisku.

La Presseova objava karikature očito je prešla granice službeno tolerirane kritike. Izražavanje bilo kakvog gađenja prema masakru koji se događa na Bliskom istoku odmah izlaže umjetnika ili pisca optužbi za antisemitizam. Doista, Izrael i njegovi zapadni saveznici vode kampanju ocrnjivanja ugleda svakoga tko se usudi kritizirati njihovu ubilačku i nehumanu politiku, optužujući ih za antisemitizam.

Mnogi su se umjetnici suočili s lažnim optužbama za antisemitizam, uključujući društveno osviještenog glazbenika Rogera Watersa. Karikature umjetnika Dwaynea Bootha iz SAD-a, koji predaje na Sveučilištu u Pennsylvaniji, također su bile prokazane zbog navodnog spominjanja „optužbe za ritualno ubojstvo“. Ova se tvrdnja temelji na korištenju slika krvi ili beba koje su zaklale Izraelske obrambene snage. Pod prijetnjom disciplinskih mjera i povlačenja bogatih donatora o kojima ovise njihove financije, američka sveučilišta uvode strogi režim cenzure koji zahtijevaju izraelska država i dvije desničarske stranke koje imaju politički monopol u SAD-u.

Izvan SAD-a, kampanja vladajućih elita za suzbijanje svih oporbenih glasova ide punom parom u Francuskoj, Njemačkoj i Britaniji, gdje su vlade zabranile propalestinske demonstracije i kriminalizirale slogan „Od rijeke do mora, Palestina će biti slobodna.“ Ovo se intenziviralo u Kanadi prošlog tjedna s histeričnim optužbama za antisemitizam oko Netanyahuove vampirske karikature.

Orkestrirana kampanja klevetanja

Chapleauovu karikaturu prvi je osudio na X-u Centar za izraelska i židovska pitanja (CIJA), krajnje desna cionistička organizacija, ubrzo nakon njezine objave u jutarnjim satima. Optužujući La Presse za antisemitizam, CIJA je tvrdila da su „kukasti prsti“ i „veliki nos“ te figure „antisemitski tropi“.

Nakon što je ton postavljen, cijeli politički establišment ponovio je i pojačao optužbe za antisemitizam. „Ova vrsta antisemitskog tropa podsjeća na 1930-e,“ napisao je konzervativni senator Leo Housakos na X-u. Christopher Skeete iz pokrajinske vlade Coalition Avenir Québec (CAQ), u međuvremenu je rekao, „Pozdravljam činjenicu da je uklonjeno, ali reći ću vam da je to loš ukus. Bilo je bolno.“

Zamjenik čelnika NDP-a i jedini zastupnik u Quebecu Alexandre Boulerice rekao je: „Prikazati premijera Izraela kao vampira – to je povijesna referenca koju je antisemitska krajnja desnica napravila 1920-ih i 1930-ih godina prošlog stoljeća – stoga mislim da to nije bilo prikladno. Mislim da je mogao izabrati drugo čudovište.“

Konačno, premijer Justin Trudeau izjavio je na tiskovnoj konferenciji u srijedu da su „antisemitski sadržaj i aluzije uvijek neprihvatljivi. To je ponavljanje aluzija koje datiraju desetljećima unazad, na način koji je apsolutno neprihvatljiv.“

Ove osude su i cinične i licemjerne. Oni koji danas tvrde da su ogorčeni zbog navodno „antisemitske“ karikature gorljivi su branitelji saveza između ukrajinske krajnje desnice i kanadske vlade. Podržavaju rat protiv Rusije u Ukrajini u kojem se Kanada udružuje s neonacistima, odnosno pravim antisemitima. I propuštaju spomenuti prisutnost okorjelih fašista u srcu izraelske vlade koji otvoreno pozivaju na genocid i etničko čišćenje na palestinskim okupiranim teritorijima.

Iako je istina da se slika vampira povezivala s antisemitskom karikaturom, posebice od strane nacista, daleko je od toga da je to monopol ekstremne desnice. Slika vampira također se dugo koristila za simboliziranje moćnih, zlokobnih, ubojitih figura (kao što je Netanyahu), bez ikakvih referenci na Židove ili judaizam. Vampir se koristio za predstavljanje svih vrsta figura vladajuće klase, pa čak i za ilustraciju samog kapitala.

U svojoj neponovljivoj upotrebi metafore, Karl Marx je napisao: „Kapital je mrtav rad, koji, poput vampira, živi isisavajući živi rad, i živi što više, što više rada usisava.“ Nedavno, film El Conde čileanskog redatelja Pabla Larraína (prošle godine objavljen na Netflixu), zamišlja fašističkog diktatora Augusta Pinocheta, u liku grofa Orlocka, kao zlokobnog, krvožednog vampira.

Optužba za antisemitizam u slučaju Chapleauove karikature, koja cilja na šefa vlade, politički je motiviran amalgam, onaj koji izjednačava Netanyahua i njegovu vladu sa židovskim narodom kako bi se lažno tvrdilo da je usmjeren na sve Židove. Ovaj amalgam ovisi o ideji da su Netanyahu i izraelska država jedini legitimni predstavnici Židova, te da je politika izraelske države politika židovskog naroda, ideja koja je sama po sebi antisemitska i duboko uvredljiva za mnoge Židove koji se protive genocidu koji je u tijeku u Palestini.

Još prošle jeseni, upravo oni političari koji sada paradiraju svojom osjetljivošću na antisemitske „trope“ iz 1930-ih, uključujući i samog Trudeaua, ustali su i pljeskali nacističkom ratnom zločincu. Yaroslav Hunka služio je u 14. grenadirskoj diviziji Waffen-SS-a, poznatoj kao divizija Galicija, koja se sastojala od ukrajinskih fašista koji su se pod Hitlerovim zapovjedništvom borili protiv Sovjetskog Saveza.

Kanadska vladajuća klasa ima dugu povijest antisemitizma u Quebecu i Engleskoj Kanadi. Kanada je sustavno isključivala izbjeglice koje su bježale od Hitlerova režima. Čak i nakon Drugog svjetskog rata i svih strahota holokausta, zamjenik ministra useljeništva mogao je o židovskim izbjeglicama izjaviti: „I ništa je previše.“ U Quebecu 1930-ih, francusko-kanadski nacionalisti predvodili su antisemitsko huškanje.

Nakon Drugog svjetskog rata Kanada je postala utočište krajnje desnih ukrajinskih nacionalista koji su surađivali s nacistima u njihovoj invaziji na Sovjetski Savez i u holokaustu. Na početku Hladnog rata pod vodstvom SAD-a, te desničarske ekstremističke snage smatrane su potencijalnim saveznicima zbog njihovog fanatičnog protivljenja komunizmu i bilo kakvom sovjetskom utjecaju. Neposredno nakon rata, kanadska liberalna vlada, u suradnji s američkim i britanskim obavještajnim službama, omogućila je ulazak Ukrajinaca povezanih s nacističkim skupinama u Kanadu. To je uključivalo bivše pripadnike divizije Galicija.

Kanadski imperijalizam, koji je pozdravio nacističke ratne zločince, trenutno je u savezu s neonacističkim snagama u Ukrajini. U isto vrijeme, podržava izraelski genocid nad Palestincima na Bliskom istoku.

Genocid u Gazi i vojne operacije imperijalističkih sila na Bliskom istoku, koje za cilj imaju pripremu rata protiv Irana, samo su jedna fronta u rastućem globalnom sukobu. Druga je NATO-ov rat protiv Rusije u Ukrajini koji je već odnio stotine tisuća života. Sve ovo utire put izravnom sukobu s Rusijom, a u konačnici i s Kinom. Štoviše, postoji bliska veza između imperijalističkog rata i okretanja vladajućih elita diljem svijeta prema neofašističkim snagama, poput Donalda Trumpa u SAD-u i Giorgie Meloni u Italiji.

Ali ništa od ovoga ne zanima imperijalističke moraliste koji kliču „antisemitizam“. Naprotiv, upravo su oni njegovi glavni protagonisti.

Vampiri, antisemitizam i Nosferatu

Sama činjenica da je Chapleau koristio sliku vampira da napadne Netanyahua bila je dovoljna da ga buržoaski političari i mediji optuže za antisemitizam. Ali slika vampira ne pripada isključivo antisemitima. Njegova upotreba u političkoj karikaturi ima dugu povijest, koja nije intrinzično antisemitska.

Slike vampira u političkim karikaturama prve polovice dvadesetog stoljeća nisu se mogle pronaći samo na stranicama Stürmera. Možemo, primjerice, promatrati korištenje gotovo identične slike vampira-šišmiša u dvije karikature od kojih je prva dobro poznata antisemitska karikatura objavljena u Stürmeru, dok se druga pojavila u najvažnijim njemačkim ljevičarskim ilustriranim novinama (Der Wahre Jacob) a koja je osudila međuratni poredak bez ikakvog pozivanja na Židove.

Upravo zato što je veza između slike vampira i antisemitizma tako slaba i jednostrana, imperijalistički propagandisti su smatrali potrebnim predstaviti Nosferatu kao jedan od omiljenih filmova nacista, pa čak i eksplicitno antisemitsko djelo.

David Frum, vodeći glas neokonzervativizma, uljepšao je optužbu za antisemitizam detaljima koji su ponavljani bez ikakve provjere. „Film Nosferatu iz 1922. koji je inspirirao karikaturu  La Presse također je inspirirao nacističke karikaturiste Trećeg Reicha,“ napisao je na X-u.

Kao izvor za tvrdnju da je Nosferatu bio povezan s nacistima, Frum je naveo post na blogu koji je objavio ANU (Muzej židovskog naroda, cionistička institucija koju financira izraelska država) autora koji nije povjesničar i koji me daje izvor za tvrdnje koje iznosi. Autor, koji za sebe kaže da je „pripovjedač“, otvoreno tvrdi da je Julius Streicher, izdavač nacističkih novina der Stürmer, bio veliki obožavatelj filma Nosferatu. Ni autor ni institucija nisu pružili izvor na upit.

Ali Nosferatu nije djelo protonacista, niti se može protumačiti kao antisemitski bez kršenja pravila objektivnog tumačenja umjetnosti. Film koji je 1921. režirao Friedrich Wilhelm Murnau predstavljao je umjetničko eksperimentiranje i inovaciju Weimarskog doba, a ne reakcionarne predrasude i nezadovoljstvo koje je potaknulo nacistički pokret.

Znatan broj Nosferatuovih tvoraca i sami su bili Židovi i pod utjecajem ne desnice, nego ljevice. Scenarist filma, Henrik Galeen, bio je Židov. Alexander Granach, koji je igrao glavnog lika u drami, Renfielda, smatra se najpoznatijim židovskim glumcem u Njemačkoj u to vrijeme. Gustav von Wangenheim, koji je glumio Huttera, bio je židovskog podrijetla i član njemačke komunističke partije. Karijera Maxa Schrecka, glavnog glumca u filmu, kasnije je povezivana s osobama kao što su Max Ophüls i Bertolt Brecht.

Kao što je World Socialist Web Site istaknuo u recenziji filma:

„Murnauov Nosferatu [je snimljen] samo nekoliko godina nakon pokolja u Prvom svjetskom ratu. Njegov ljubavnik [koji je bio Židov!] umro je u rovovima, zajedno s milijunima drugih. Kakva god svjesna stajališta Murnau imao o sukobu, a nema naznaka da je bio politički protivnik, ovo mračno djelo odgovor je, propušten kroz umjetničke filtere redatelja (i scenarista Galeena), na monumentalnu devastaciju rata (i s njim povezane pandemije gripe iz 1918., koja je također ubila desetke milijuna).“

Pokušaj vandaliziranja Nosferatua kao antisemitskog djela ovisi o postmodernističkom analitičkom okviru koji je duboko neprijateljski nastrojen prema kulturi i povijesnoj istini, a koji je jednostavno preuzet u trenutnoj kampanji za ocrnjivanje svakog oblika protivljenja genocidu nad Palestincima.

Teatralnost moralnog gnjeva vladajućeg establišmenta zbog La Presseove karikature nema nikakve veze s protivljenjem antisemitizmu. Ono služi za legitimiranje izraelske genocidne politike koju podržavaju Washington i Ottawa, zastrašivanje javnog mnijenja i zbunjivanje radničke klase i omladine.

Jedini primjeren odgovor radnika i mladih ljudi koji su u milijunima prosvjedovali diljem svijetai protiv pada u kapitalističko barbarstvo, jest usmjeriti svu svoju energiju na mobiliziranje jedine društvene snage koja je sposobna stati na kraj kapitalističkom sustavu koji rađa genocid i imperijalistički rat – međunarodna radnička klasa.