Na samitu u Washingtonu, vojni savez NATO-a najavio je stvaranje ureda unutar Ukrajine i uspostavu zapovjedništva NATO-a u Njemačkoj, na čelu s generalom s tri zvjezdice, za nadgledanje rata protiv Rusije.

Ove radnje označavaju pomak u novu fazu u ratu, u kojoj će NATO vojni savez otvoreno preuzeti odgovornost za naoružavanje, financiranje i usmjeravanje ukrajinske vojske, kao uvod u raspoređivanje NATO snaga u sukobu.

Akcije najavljene na samitu su provokativne. NATO savez objavljuje da stacionira civilne časnike u aktivnoj ratnoj zoni. Što će se dogoditi ako se na te policajce otvori vatra? Hoće li se NATO tada pozvati na članak 5 NATO ugovora da objavi rat Rusiji?

Doista, Foreign Policy citirao je jednog dužnosnika NATO-a koji je izjavio:

Gurat ćemo ideju u Washingtonu da bi se svi saveznici trebali obvezati na postojanje neke vrste nacionalnog procesa planiranja koji objedinjuje i vojno planiranje i civilno planiranje za Članak 5.

Čak i dok NATO preplavljuje Ukrajinu oružjem, priopćenje sa samita osuđuje Kinu kao „odlučujućeg pokretača ruskog rata protiv Ukrajine“ i zahtijeva da zaustavi isporuke „komponenti oružja“ Rusiji.

David Sanger iz New York Timesa primijetio je da je taj jezik „veliko odstupanje od NATO-a, koji do 2019. nikada nije službeno spominjao Kinu kao zabrinutost, i to samo najblažim jezikom“. U priopćenju se navodi da Kina „ne može omogućiti najveći rat u Evropi u novijoj povijesti bez da to negativno utječe na njezine interese i ugled“.

Osim svog zadivljujućeg licemjerja – koje dolazi od sila koje dolijevaju ulje na vatru „najvećeg rata u Evropi u novijoj povijesti“ – osuda Kine na samitu jasno pokazuje da se NATO priprema za rat na globalnoj razini.

Najava da će NATO sada igrati vodeću ulogu u organiziranju ukrajinskog rata opovrgava dugogodišnju lažnu propagandu Bidenove administracije, američkih think tankova i medija, koji su opetovano tvrdili da NATO nije izravno uključen u ukrajinski rat.

U stvarnosti, imperijalističke su sile više od desetljeća sustavno radile na izazivanju rata s Rusijom. Od 2014. NATO pretvara Ukrajinu u vojnu ispostavu na prvoj crti, koristeći činjenicu da Ukrajina nije službena država članica kao paravan za naoružavanje do zuba.

Ruska reakcionarna i bankrotirana invazija Ukrajine temeljila se na nizu katastrofalnih političkih pogrešnih procjena. Prilikom pokretanja invazije, Putin, koji predstavlja frakciju ruske oligarhije, vjerovao je da će pokazivanje vojne snage uvjeriti njegove „zapadne partnere“ da vide „razlog“ i zaustave širenje NATO-a do ruskog praga i militarizaciju istočne Evrope.

Ali SAD i njegovi imperijalistički saveznici nisu zainteresirani za mirna rješenja sukoba. Konzistentno su nastojali spriječiti bilo kakvo dogovorno rješenje rata, bez obzira na cijenu ukrajinskih života.

Sile NATO-a također su napravile velike krive procjene. Vjerovali su da bi usmjeravanjem desetaka milijardi dolara oružja u Ukrajinu mogli brzo nametnuti „strateški poraz“ Rusiji, što bi dovelo do pada Putinove vlade i destabilizacije, pa čak i raspada zemlje.

Prošlogodišnji samit NATO-a u Vilniusu bio je zamišljen kao „samit pobjednika“ za proslavu trijumfalne „proljetne ofenzive“ koju je Ukrajina pokrenula samo nekoliko tjedana prije toga. Ali ofenziva se pretvorila u krvavi debakl, s ukrajinskim vojnicima bačenim na ruske linije bez zračne zaštite i tisućama ubijenih.

Sada, sa stotinama tisuća ubijenih Ukrajinaca, Kijevu je uglavnom ponestalo živih tijela koja bi mogla koristiti kao topovsko meso, usprkos kriminalnim skupinama regruta koji lutaju svakim ukrajinskim gradom i mjestom, tjerajući ljude na rat.

Čak i dok eskaliraju rat, različite vlade okupljene u Washingtonu razdirane su dubokim unutarnjim krizama i prezrene od strane vlastitog stanovništva.

Vlada Emmanuela Macrona u Francuskoj upravo je pretrpjela veliki izborni poraz, rezultat širokog narodnog protivljenja ratu i odgovarajućeg napada na mirovine i druge socijalne programe. Međutim, povijest pokazuje da vlade suočene s teškim unutarnjim krizama često u ratu traže rješenje za svoje unutarnje bolesti.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, vlada Konzervativne stranke Rishija Sunaka na sličan je način odbačena velikom većinom na izborima. Međutim, zamijenjena je vladom Laburističke stranke koja je došla na vlast unatoč oštrom padu ukupnog broja glasova. Novi premijer, Keir Starmer, sudjeluje na samitu NATO-a kao svom prvom službenom činu, jasno dajući do znanja da će nastaviti sve bitne politike svog prethodnika.

A predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Biden, pokušava odbiti sve glasnije pozive unutar vlastite stranke da odstupi s mjesta predsjedničkog kandidata demokrata na izborima koji će se održati za samo četiri mjeseca. Biden se nada da će demonstracija ratobornosti i ratnog huškanja na samitu NATO-a otkloniti zabrinutost unutar vladajuće klase o utjecaju njegovih očito opadajućih mentalnih sposobnosti.

Jedan čimbenik u raspravama unutar američke vladajuće klase o Bidenovoj sudbini je zabrinutost da bi izborni poraz mogao imati posljedice za rat protiv Rusije, s obzirom na Trumpov „transakcijski“ pristup vanjskoj politici. Iako su Trump i republikanci jednako predani imperijalističkom ratu kao i demokrati, medijske rasprave naglašavaju potrebu izolacije NATO-a i ukrajinskog sukoba od Trumpa kroz značajnu vojnu i financijsku pomoć.

Usred raznih manevara i promjena osoblja, vođe imperijalističkih zemalja pokazuju da je ratna politika vladajuće klase potpuno nepropusna za javno mišljenje. „Plus ça change, plus c’est la même chose“ – ili u ovom slučaju, „Što se više stvari mijenjaju, to više rat eskalira.“

Svaki od „velikodostojnika“ okupljenih u Washingtonu je suučesnik u genocidu u Gazi, ruku umrljanih krvlju od financiranja i političkog opravdavanja zločina za koji britanski medicinski časopis Lancet procjenjuje da je doveo do smrti 186,000 Palestinaca. Jedna od posljedica genocida je opovrgavanje za sva vremena tvrdnje da imperijalistička vanjska politika ima bilo kakve veze s „demokracijom“ i „ljudskim pravima“, u Ukrajini ili bilo gdje drugdje.

Ove prezrene, kriminalne vlade pokreću rat protiv radničke klase uz eskalaciju rata u inozemstvu. U autorskom tekstu objavljenom u srijedu u New York Timesu, američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan hvalio se povećanjem NATO-ovih vojnih troškova:

U 2023. obrambeni izdaci zemalja NATO-a u Evropi i Kanadi porasli su za 8 posto. Ove godine planiran je njihov rast od 18 posto… U sljedećih pet godina naši NATO saveznici će dodati više od 650 zrakoplova pete generacije F-35, više od 1000 sustava protuzračne obrane, gotovo 50 ratnih brodova i podmornica, 1200 borbenih tenkova, 11300 borbenih vozila i gotovo 2000 topničkih sustava.

I kako sve to platiti? Sveobuhvatnim napadom na društveni položaj radničke klase, koji će samo pojačati klasne napetosti u cijelom svijetu.

Samit NATO-a potvrđuje kritičnu važnost prosvjeda protiv genocida u Gazi 24. srpnja, na koji su pozvali Svjetska socijalistička web stranica i Socijalistička stranka jednakosti kao odgovor na posjet izraelskog premijera Benjamina Netanyahua koji će se obratiti na zajedničkoj sjednici Kongresa.

U izjavi o prosvjedu i skupu predsjednik međunarodnog uredničkog odbora WSWS-a David North objasnio je da je cilj „osigurati strateški smjer za izgradnju masovnog pokreta za okončanje genocida u Gazi, koji je neraskidivo povezan s globalnom erupcijom imperijalističkog militarizma, nemilosrdne eskalacije prema nuklearnom ratu protiv Rusije i Kine i napada na demokratska i socijalna prava radničke klase.“

To mora biti odgovor radnika i omladine na ratni samit NATO-a.

WSWS poziva sve svoje čitatelje da prisustvuju skupu i da se prijave i pomognu u promociji i izgradnji ispunjavanjem obrasca.